PODELAO AUTORUO REDITELJUNAGRADE„TELO I GLAS“FOTOVIDEO
Srpsko narodno pozorište i Centar za razvoj vizuelne kulture, Novi Sad

Artur Miler

VEŠTICE IZ SALEMA


Režija i adaptacija: Nikita Milivojević
Scenografi: Nikita Milivojević i Željko Piškorić
Kostimograf: Marina Sremac
Scenski pokret i izbor muzike: Amalija Benet
Asistent reditelja: Nikola Končarević
Majstor svetla: Miroslav Čeman
Ton majstor: Đorđe Ilić


Igraju:

Ebigejl Vilijams
Ivana Pančić Dobrodolac

Beti Vilijams
Teodora Marčeta

Sestre Mersi
Mia Simonović, Nikolina Vujević / Nina Rukavina

Meri Voren
Sonja Kesler

Tituba
Alisa Lacko

Džon Proktor
Branislav Jerković

Elizabet Proktor
Marija Medenica

Džajlz Kori
Dušan Vukašinović / Miroslav Fabri

Rebeka Ners
Draginja Voganjac / Mirjana Gardinovački

Frensis Ners
Dušan Jakišić

Ana Patnem
Lidija Stevanović

Tomas Patnem
Aleksandar Gajin

Prečasni Paris
Jugoslav Krajnov

Prečasni Hejl
Vukašin Ranđelović

Denfort – Sudija
Nenad Pećinar

Čiver – Šerif
Milan Kovačević

Marta Kori
Gordana Kamenarović

Devojke
Maja Čampar, Anica Petrović, Marija Feldeši, Nevena Nerandžić, Nikolina Vujević


Inspicijent: Zoltan Bešenji
Sufler: Snežana Kovačević
Video projekcija: Đorđe Vernački
Asistent kostimografa: Snežana Horvat


Prva proba: 14. septembra 2018.
Premijera: 9. novembra 2018, scena „Pera Dobrinović“

Predstava traje: 125 minuta sa pauzom.

Dekor, kostimi i scenska oprema izrađeni su u radionicama Srpskog narodnog pozorišta.

Artur Miler, američki dramatičar i romanopisac
(Njujork, 17. X 1915 – Roksberi,Konektikat, SAD, 10. II 2005)

Potekao je iz porodice austrijskih emigranata. Sam je zarađivao novac za studije radeći kao lučki radnik, farmer, zatim u fabrikama, gostionicama… Kao dramski pisac se istakao komadom Svi moji sinovi (All My Sons, 1947). Ubrzo potom, 1949, potvrdio je svoje stvaralačke sposobnosti komadom Smrt trgovačkog putnika (Death of a Salesman). Bio je najznačajniji predstavnik savremene američke dramaturgije koja se razvila pod snažnim uticajem Ibzena i Strindberga, evropskog naturalizma i realizma. Njegovo delo karakterišu kritika društva i psihološki realizam. Teme je crpeo iz načina života američke porodice ističući odgovornost pojedinca u odnosu na svoje najbliže i na celokupno društvo.

Dobitnik je velikog broja nagrada. Drame: Veštice iz Salema (The Crucible, 1953), Sećanje na dva ponedeljka (A Memory of two Mondays, 1955), Pogled s mosta (A View from the Bridge, 1955), Posle pada (After the Fall, 1964), Slučaj u Višiju (Incident at Vichy, 1965), Cena (The Price, 1967) i Stvaranje sveta i neki drugi poslovi (The Creation of the World and other Business, 1972). Komad Posle pada ima autobiografskih podataka iz vremena bračne zajednice s Merilin Monro.

Neka njegova dela preneta su na filmsko platno, a jedno od najboljih, Pogled s mosta, poslužilo je kompozitoru Roseliniju kao libreto za istoimenu operu. SNP je izvelo njegove komade Pogled s mosta 1970. i Smrt trgovačkog putnika 1977.

 

Nikita Milivojević

Jedan je od vodećih srpskih pozorišnih reditelja danas.

„Angažovanošću svojih predstava obeležio je devedesete godine u srpskom teatru, a smelim i novim čitanjem klasike uveo ga u novi vek.“ (Jovan Ćirilov)

Dobitnik je svih relevantnih pozorišnih priznanja za režiju u svojoj zemlji (nagrade „Bojan Stupica“, nekoliko Sterijinih nagrada, Bitefove nagrade kritike poz. časopisa „Scena“ i drugih na festivalima Srbije: Kragujevac, Jagodina, Vršac, Šabac, Novi Sad, Mladenovac… te godišnjih nagrada Narodnog pozorišta, Jugoslovenskog dramskog poz, Grada teatar Budva, Narodnog poz. „Ljubiša Jovanović“ Šabac, poz. „Duško Radović“…

U anketi pozorišnih kritičara predstava Banović Strahinja u Milivojevićevoj režiji proglašena je za najznačajnije ostvarenje 90-ih u srpskom teatru.

Po motivima knjige New York Beograd D. Miklje, napisao scenario i režirao igrani film Jelena, Katarina, Marija… (New York, 2010).

Režirao u Grčkoj, Švedskoj, Sloveniji, Makedoniji, Turskoj, Nemačkoj, Italiji, Kipru,

Velikoj Britaniji, SAD… (Kalderon, Šekspir, Eshil, Sofokle, Aristofan, Čehov, Bulgakov, Pinter, T. Man, Strindberg, Molijer, Breht, H. Miler, Ruževič, Vitrak, Jonesko, Bond, Beket, Stopard, Meterlink, Bergman, Sartr, Ibzen, Vajlder…).

 

1996-2004. Redovni profesor na odseku gluma/režija, Akademija umetnosti, Beograd;
2005-2009. Direktor Beogradskog interacionalnog teatarskog Festivala (BITEF) i Bitef teatra;
2009. Redovni profesor na odseku gluma/režija, Akademija umetnosti, Novi Sad. Živi i radi u Beogradu i Atini.

 

– Nagrada za najboljeg glumca, Jugoslav Krajnov za ulogu Parisa u „Vešticama iz Salema“ četvrte večeri 24. Glumačkih svečanosti „Milivoje Živanović“ Požarevac, april 2019.


69. Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine, Zrenjanin, 2019.

– Specijalna nagrada za pokret i izbor muzike Amaliji Benet

– Memorijalna nagrada „Ivana Mirkov Vlaćić“ za najbolju likovnu obradu predstave


Učenice Isidorine gimnazije sa koregeografkinjom iz Velike Britanije prošle kroz radionice „Telo i glas“

Radionice „Telo i glas“, koreografkinje iz Velike Britanije, Amalie Benet proteklog vikenda održane su u Srpskom narodnom pozorištu. Sedam učenica gimnazije „Isidore Sekulić“ imale su priliku da iskuse deo procesa kroz koje su prošle glumice koje igraju u predstavi „Veštice iz Salema“ koju je režirao Nikita Milivojević, a za koju je upravo Benetova radila pokret i koreografiju. Tokom trodnevne radionice kroz koje ih je Amalia Benet vodila, ove srednjoškolke imale su priliku i da sarađuju sa mladim glumicama Miom Simonović i Sonjom Isailović koje igraju u predstavi „Veštice iz Salema“ koje su takođe potpomogle u istraživanju tog procesa.
Koreografkinja koja trenutno radi u Grčkoj, Amalia Benet ističe veliko zadovoljstvo kada je u pitanju napredak devojaka jer, kako kaže, za samo tri dana, uspele su da razumeju radionice, istraže sebe, delaju instiktivno i upoznaju se sa čarolijom teatra.
„Želela sam da iskuse čitav proces kako smo pronalazili materijal za predstavu „Veštice iz Salema“, kako je taj proces tekao, i kako je od vežbe, preko proba, nastala koreografija i na kraju predstava. Mislim da su ove radionice veoma važne jer se na taj način oni upoznaju sa pozorištem, ne samo kao publika već i kao učesnici, te njihova percepcija postaje totalno drugačija“, ističe Benetova i dodaje:
„Onaj koji stoji na sceni uključuje celo biće, telo, duh, glas, dušu, sećanja, osećanja, prošlost i budućnost te radeći sa ovim učenicama, radeći na njihovom telu i glasu, aktiviramo njihov instinkt a samim tim i dublje promišljanje o svetu. Dobijamo nešto što je prirodno i organsko“.
Da su radionice bile pravo nadahnuće, složile su se i srednjoškolke kojima je iz više razloga, ovaj susret sa Benetovom bio koristan.
„Naučili smo tehnike kada je reč o glasu, telu. Pokret je jako bitan i radionice su fenomenalne jer smo krenule da se oslobađamo“, rekla je Marina Blanuša, učenica Gimnazije „Isidora Sekulić“, sa kojom se složila i Nina Bertić koja kaže da je oduševljena ovakvim radom.
„Ove glumačke vežbe, Amalia je napravila izvanrednim i veoma zanimljivim. Naučili smo dosta o neverbalnoj komunikaciji koju inače dosta zanemarjujemo. Vežbale smo da reagujemo instinktivno“, rekla je ona.
Predstava „Veštice iz Salema“ inspirisana je istinitim događajima s kraja 17. veka u Salemu, mestu u Masačusetsu, koje je postalo poznato upravo po lovu na veštice.
Na ovogodišnjem 69. Festivalu profesionalnih pozorišta Vojvodine, Amalia Benet, upravo za ovu predstavu, Amalia Benet ponela je specijalnu nagradu za pokret i izbor muzike.

20. maj 2019.

Fotografije: Aleksandar Ramadanović