OPERA
Istorijat
1861-1914.
Od početka rada Srpsko narodno pozorište kao dramski teatar negovalo je muziku tako da se muzički život na sceni odvijao gotovo od prvog dana. Instrumentalan i vokalna muzika bile su sastavni deo mnogih predstava jer su komadi “s pevanjem” bili omiljeni i decenijama su zauzimali važno mesto u repertoaru. Pozorište je uvek imalo svog kapelnika (dirigenta), hor koji je bio sastavljen od glumaca i manji orkestar koji su činili jedno vreme stalni i honorarni muzičari, a u periodu kad nisu imali svoj orkestar angažovali su vojni orkestar koji je postojao u skoro svakom gradu. Prvi kapelnik, Adolf Lifka angažovan je 1862. Ali tek 1865. kada je angažovan Aksentija Maksimovića nastaju prvi originalni muzički prilozi (do 1871. napisao je muziku za 17 pozorišnih komada) ali i napredak u podizanju izvođačkog nivoa muzičkih ansambala i hora Srpskog narodnog pozorišta. Kapelnici su bili i: Alojzije Milčinski, Hugo Doubek, Jovan Mirković, Franja Vanjek, Antonije Osvald, Antonije Ulrih i Pavao Vlahović. Dvadeset godina kasnije na predlog Mite Topolovića odlučeno je da svi glumci moraju da uče notno pevanje. Prva opereta koju je Pozorište 1891. prikazalo je Vračara Velje Miljkovića i muzikom Emanuela Piherta. Iskorak u repertoaru napravljen je kada 1896. postavljena opera Jovančini svatovi Viktora Masea i godinu dana posle šaljiva opereta Lepa Galatea Franca Supea u kojima su angažovali Sultanu Cijukovu, opersku pevačicu. Od tada pa sve do Prvog svetskog rata Pozorište, u skladu sa svojim mogućnostima, neguje operetu. Pored pomenutih, na repertoaru su bili i: Knez Nikola Zrinjski I. Zajca 1899, Čarobni strelac Vebera 1900, Pustinjakovo zvono Majara 1902, Proba za operu Lorcinga 1902, Ksenija Parma 1909, Kavalerija rustikana P. Maskanjija 1910, Na uranku Biničkog 1911, Prodana nevesta B. Smetane 1911, Pajaci R. Leonkavala 1912. i Knez Ivo od Semberije I. Bajića 1914. Najznačajniji solisti toga doba, pored Sultane Cijukove, su: Draga Spasić (tada Stefanović) i Žarko Savić, pevač izuzetnog glasa – bas, međunarodne reputacije, Stevan Deskašev, Štefanija Lenska, Uroš Jurišić, Joca Cvijanović, Leposava Jovanović, Anton Križ, Marija Šilhanova, Leposava Nišlić, Olga Osvald i drugi.
1918-1941.
U međuratnom periodu, 1920, Srpsko narodno pozorište dobija prvi operski ansambl i samim tim osniva Operu. Angažovani su dirigenti Hinko Maržinec i Lovro Matačić. Prva opereta Baron Trenk Srećka Albinija izvedena je 29. novembra 1920. Pored domaćih pevača, u ansamblu su bili i ruski i češki umetnici: Božena i Karela Dubska, Emina Šildova, Vera Gorskaja, Mila Levova, Matilda Kralj, Milica Avirović, Micika Olivijeri-Ilić, Jelka Jocić, Mihailo Veron-Volkonski, Viktor Grigorjev, Aleksandar Trošćanski, Sergej Nikolajević, Isak Armidi, Nikolaj Baranov, Evgenije Marjašec, Dragomir Krančević, Klemens Klemenčić, Dragutin Vrbanjac, Milan Odžić, Paja Banac i drugi. Broj članova hora je bio promenjljiv i kretao se od 24 do 36 pevača. Repertoar je bio standardni operski: Toska, Kavalerija rustikana, Travijata, Trubadur, Verter, Madam Beterflaj, Prodana nevesta, Đamile, Pajaci, Čarobni strelac, Rigoleto, Seviljski berberin, Hofmanove priče, Evgenije Onjegin, Karmen, Pajaci i dr. Operetski repertoar je bio mnogo širi jer je pripremanje operete bilo mnogo manje zahtevno: Ciganska ljubav, Klo-Klo, Kneginja čardaša, Bajadera, Grofica Marica, Lepa Jelena, Tri devojčice, Škola za ljubavnike, Gejša, Orfej u paklu, Perikola, Madam Pompadur i dr. Međutim, zbog malih subvencija i nedovoljnih prihoda odlukom ministra prosvete 14. oktobra 1924. Srpskom narodnom pozorištu je ukinuta Opera, a krajem marta 1927. i Opereta. Posle toga operske i operetske predstave davane su povremeno.
1947 - do današnjih dana
Obnavljanjem rada Pozorišta posle oslobođenja na repertoaru su bili nekoliko komada iz narodnog života s pevanjem. Prva opereta koju je Pozorište izvelo 25. avgusta 1946. bila je Mamzel Nituš Rožea Ervea u kojoj je debitovala Zdenka Nikolić. U istoj sezoni izvedene su i operete Ševa Ferenca Lahara i Silva Imrea Kalmana. Na predlog Odeljenja za prosvetu Glavnog izvršnog izvršnog odbora Vojvodine Ministarstvo prosvete Srbije donelo je rešenje jula 1947. da se u okviru Srpskog narodnog pozorišta (tada Vojvođanskog narodnog pozorišta) formira Opera. Vojislav Ilić je došao na mesto dirigenta, Vladislav Perldik bio je korepetitor, a solisti subili: Erna Krže, Zdenka Nikolić, lirski soprani; Mija Lipković, dramski sopran; Ljubica Janković, alt; Dragutin Burić, tenor; Borislav Dečermić, lirski tenot i Ivo Vargović, bariton. Oformnjen je Hor i Orkestar, ali su oni do sezone 1948/49. bili u honorarnom angažmanu. Prva premijera obnovljene Opere bila je 16. novembra 1947. Travijata Đ. Verdija. Naslovnu ulogu je pevala Eran Krže, a reprizu Zdenka Nikolić koja je preko dve decenije bila glavni nosilac lirsko-koloraturnih uloga.
Među istaknutim solistima koji su ostavili neizbrisiv trag u Operi Srpskog narodnog pozorišta su i: Desa Vlajković, Mirjana Vrčević-Buta, Matija Skenderović, Olga Bruči, Rudolf Nemet, Anica Čepe, Zlatomira Nikolova, Franc Puhar, Vlada Popović, Dimitri Marinovski, Šime Mardešić, Aranka Hećan-Bodrič, Franja Knebl, Dušan Baltić, Vladan Cvejić, Irena Davosir-Matanović, Evgenije Marijašec, Svetozar Drakulić, Jelena Ječmenica, Mirko Hadnađev, Vojislaav Kuculović, Vera Berdović, Vera Kovač-Vitkai, Miodrag Milanović i mnogi drugi.
Za visoke umetničke rezultate koje je Opera godinama postizala zaslužni su i dirigenti: Vojislav Ilić, Dušan Babić, Davorin Županić, Milan Asić, Predrag Milošević, Gaetano Čila, Mladen Jagušt, Lazar Buta, Dušan Miladinović, Marijan Fajdiga, Vladimir Topolković, Eugen Gvozdanović, Angel Šurev, Imre Toplak, Jon Janku, Miodrag Janoski, Ljubiša Lazarević, Dušan Mihajlović, Vesna Kesić-Krsmanović, Željka Milanović i mnogi drugi.
U ovom periodu stalni reditelji u Operi bili su: Dragica Damjanović-Cehetmajer, Mario Marinc, Emil frelih, Serž Vafijadis, Dejan Miladinović, Oktav Enigaresku, ali dramski reditelji: Jovan Konjović, Jovan Putnik, Milenko Šuvaković i Mihailo Vasiljević.
Repertoar Opere obuhata najznačajnije operska i operetska dela svetskih i domaćih muzičkih autora. Na sceni Opere Srpskog narodnog pozorišta gostovali su istaknuti operski solisti iz najpoznatijih operskih kuća: moskovskog Boljšoj teatra, milanske Skale, njujorškke Metropoliten opere, bečke Državne opere, pariske Komične opere, i opera u Kijevu, Atini, Pragu, Bukureštu, Sofiji, Temišvaru, Segedinu, Klužu i druge. Takođe, većina solista Opere Srpskog narodnog pozorišta redovno je gostovala na jugoslovenskim scenama, kao i na inostranim. Do 1991. Opera je gostovala na svim jugoslovenskim pozorišnim scenama, kao i u inostranstvu: Italiji, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Egiptu, a dugi niz godinastalno razmenjivala gostovanja sa Operom u Segedinu i Temišvaru.
HOR – Nesumnjiv je dugogodišnji visoki umetnički kvalitet Hora Srpskog narodnog pozorišta. Datum osnivanja Hora smatra se 16. novembra 1947, dan kada je izvedena prva premijera, Travijata, posle obnavljanja Opere. Tadašnji Hor je bio u honorarnom angažmanu i tek od sezone 1948/49. Opera ima svoj stalan Hor. Od svojih početaka Hor je sa Orkestrom bio jedan od najpouzanijih stubova Opere Srpskog narodnog pozorišta. Visoke kriterijume u horskom pevanju postavio je još prvi dirigent Vojislav Ilić, a svoj doprinos u održavanju i unepređivanju dali su i ostali dirigenti i korepetitori: Milutin Ružić, Ladislav Perldik, Vladimir Topolković, Mira Gligić, Ljiljana Krdžalić, Angelina Stefanović, Viktor Šafranek, Berislav Skenderović, Boris Černogubov, Eugen Gvozdanović, Juraj Felik, Vesna Kesić-Krsmanović, Natalija Mihajlovna-Arefjeva i dr. Od 1980. do 1989. na inicijativu članova Hora i dirigenta Juraja Ferika delovao je Kamerni hor muzičkog centra Vojvodine sa ciljem da predstavi dela vokalno-instrumentalne muzikeraznih epoha, od vokalne polifonije XVI veka, preko barokne, do savremene jugoslovenske vokalne muzike.
Od 1996. deo članova Hora Opere koji su se ogledali na polju duhovne muzike okupili su se u Muškom kamernom horu i osvojili publiku bogatom koncertnom aktivnošću. Na njihovom repertoaru su liturgije, prvenstveno domaćih autora, pa je posebno značajno prvo izvođenje Liturgije Josifa Marinkovića. Takođe izvode: Božanstvenu liturgiju Frančeska Sinika (1840), Liturgiju Roberta Tolingera (1885), Liturgiju Vladimira Boberiđa (1908)... Značajni nastupi su u: Rekvijumu Mocarta, Rekvijumu Vedijev, Karmini burani Orfa, Četiri godišnja doba Hajdna, Veziljama slobode Vukdragovića, Jami Hercigonje, Vojvodini Bručija i dr.
Od 2002. deluje i Ženski kamerni hor pod rukovođstvom Vesne Kesić-Krsmanović. Na repertoaru su dela najvećih svetskih i domaćih autora horske muzike: Laso, Palestrina, Albinoni, Kodalj, Mocart, Pergolezi..., a najveće domete postigli su u izvođenju Božanstvene liturgije Sv. Jovana Zlatoustog (Stevana Mokranjca, Arkadija Dubenskog, Marka Tajčevića9 2003. godine.
ORKESTAR – Pozorište je septembra 1945. angažovalo muzičare Zoru Dušanović, violinistkinju, i Lajoša Kesegija, oboistu, što je početak formiranja pozorišnog orkestra. U narednim godinama Pozorište je nastavilo da prima nove muzičare, tako da je osnivanjem Opere 1947. Pozorište imalo formiran Orkestar koji je do sezone 1948/49. bio honoraran. Od tada pa do danas Orkestar čini jedan od glavnih oslonaca svakog operskog izvođenja. Od samog osnicanja visok kvalitet umetničkog rada održava se stalnim stručnim usavršavanjem u vidu učestvovanja u drugim umetničkim ansamblima i ustanovama: Novosadska filharmonija, razni orkestri Radio-Novog Sada, Novosadski kamerni orkestar, Muzikča škola “Isidor Bajić”, kasnije i Muzičkom akademijom.
Anasambl Opere Srpskog narodnog pozorišta i danas ima vrhunske soliste, pevače i muzičare koji izvode dela internacionalnog i nacionalnog operskog nasleđa, operete, mjuzikle, horsku muziku i bogatu orkestarsku produkciju.
Na osnovu dostupne građe i literature tekst sastavila Milena Leskovac
Od početka rada Srpsko narodno pozorište kao dramski teatar negovalo je muziku tako da se muzički život na sceni odvijao gotovo od prvog dana. Instrumentalan i vokalna muzika bile su sastavni deo mnogih predstava jer su komadi “s pevanjem” bili omiljeni i decenijama su zauzimali važno mesto u repertoaru. Pozorište je uvek imalo svog kapelnika (dirigenta), hor koji je bio sastavljen od glumaca i manji orkestar koji su činili jedno vreme stalni i honorarni muzičari, a u periodu kad nisu imali svoj orkestar angažovali su vojni orkestar koji je postojao u skoro svakom gradu. Prvi kapelnik, Adolf Lifka angažovan je 1862. Ali tek 1865. kada je angažovan Aksentija Maksimovića nastaju prvi originalni muzički prilozi (do 1871. napisao je muziku za 17 pozorišnih komada) ali i napredak u podizanju izvođačkog nivoa muzičkih ansambala i hora Srpskog narodnog pozorišta. Kapelnici su bili i: Alojzije Milčinski, Hugo Doubek, Jovan Mirković, Franja Vanjek, Antonije Osvald, Antonije Ulrih i Pavao Vlahović. Dvadeset godina kasnije na predlog Mite Topolovića odlučeno je da svi glumci moraju da uče notno pevanje. Prva opereta koju je Pozorište 1891. prikazalo je Vračara Velje Miljkovića i muzikom Emanuela Piherta. Iskorak u repertoaru napravljen je kada 1896. postavljena opera Jovančini svatovi Viktora Masea i godinu dana posle šaljiva opereta Lepa Galatea Franca Supea u kojima su angažovali Sultanu Cijukovu, opersku pevačicu. Od tada pa sve do Prvog svetskog rata Pozorište, u skladu sa svojim mogućnostima, neguje operetu. Pored pomenutih, na repertoaru su bili i: Knez Nikola Zrinjski I. Zajca 1899, Čarobni strelac Vebera 1900, Pustinjakovo zvono Majara 1902, Proba za operu Lorcinga 1902, Ksenija Parma 1909, Kavalerija rustikana P. Maskanjija 1910, Na uranku Biničkog 1911, Prodana nevesta B. Smetane 1911, Pajaci R. Leonkavala 1912. i Knez Ivo od Semberije I. Bajića 1914. Najznačajniji solisti toga doba, pored Sultane Cijukove, su: Draga Spasić (tada Stefanović) i Žarko Savić, pevač izuzetnog glasa – bas, međunarodne reputacije, Stevan Deskašev, Štefanija Lenska, Uroš Jurišić, Joca Cvijanović, Leposava Jovanović, Anton Križ, Marija Šilhanova, Leposava Nišlić, Olga Osvald i drugi.
1918-1941.
U međuratnom periodu, 1920, Srpsko narodno pozorište dobija prvi operski ansambl i samim tim osniva Operu. Angažovani su dirigenti Hinko Maržinec i Lovro Matačić. Prva opereta Baron Trenk Srećka Albinija izvedena je 29. novembra 1920. Pored domaćih pevača, u ansamblu su bili i ruski i češki umetnici: Božena i Karela Dubska, Emina Šildova, Vera Gorskaja, Mila Levova, Matilda Kralj, Milica Avirović, Micika Olivijeri-Ilić, Jelka Jocić, Mihailo Veron-Volkonski, Viktor Grigorjev, Aleksandar Trošćanski, Sergej Nikolajević, Isak Armidi, Nikolaj Baranov, Evgenije Marjašec, Dragomir Krančević, Klemens Klemenčić, Dragutin Vrbanjac, Milan Odžić, Paja Banac i drugi. Broj članova hora je bio promenjljiv i kretao se od 24 do 36 pevača. Repertoar je bio standardni operski: Toska, Kavalerija rustikana, Travijata, Trubadur, Verter, Madam Beterflaj, Prodana nevesta, Đamile, Pajaci, Čarobni strelac, Rigoleto, Seviljski berberin, Hofmanove priče, Evgenije Onjegin, Karmen, Pajaci i dr. Operetski repertoar je bio mnogo širi jer je pripremanje operete bilo mnogo manje zahtevno: Ciganska ljubav, Klo-Klo, Kneginja čardaša, Bajadera, Grofica Marica, Lepa Jelena, Tri devojčice, Škola za ljubavnike, Gejša, Orfej u paklu, Perikola, Madam Pompadur i dr. Međutim, zbog malih subvencija i nedovoljnih prihoda odlukom ministra prosvete 14. oktobra 1924. Srpskom narodnom pozorištu je ukinuta Opera, a krajem marta 1927. i Opereta. Posle toga operske i operetske predstave davane su povremeno.
1947 - do današnjih dana
Obnavljanjem rada Pozorišta posle oslobođenja na repertoaru su bili nekoliko komada iz narodnog života s pevanjem. Prva opereta koju je Pozorište izvelo 25. avgusta 1946. bila je Mamzel Nituš Rožea Ervea u kojoj je debitovala Zdenka Nikolić. U istoj sezoni izvedene su i operete Ševa Ferenca Lahara i Silva Imrea Kalmana. Na predlog Odeljenja za prosvetu Glavnog izvršnog izvršnog odbora Vojvodine Ministarstvo prosvete Srbije donelo je rešenje jula 1947. da se u okviru Srpskog narodnog pozorišta (tada Vojvođanskog narodnog pozorišta) formira Opera. Vojislav Ilić je došao na mesto dirigenta, Vladislav Perldik bio je korepetitor, a solisti subili: Erna Krže, Zdenka Nikolić, lirski soprani; Mija Lipković, dramski sopran; Ljubica Janković, alt; Dragutin Burić, tenor; Borislav Dečermić, lirski tenot i Ivo Vargović, bariton. Oformnjen je Hor i Orkestar, ali su oni do sezone 1948/49. bili u honorarnom angažmanu. Prva premijera obnovljene Opere bila je 16. novembra 1947. Travijata Đ. Verdija. Naslovnu ulogu je pevala Eran Krže, a reprizu Zdenka Nikolić koja je preko dve decenije bila glavni nosilac lirsko-koloraturnih uloga.
Među istaknutim solistima koji su ostavili neizbrisiv trag u Operi Srpskog narodnog pozorišta su i: Desa Vlajković, Mirjana Vrčević-Buta, Matija Skenderović, Olga Bruči, Rudolf Nemet, Anica Čepe, Zlatomira Nikolova, Franc Puhar, Vlada Popović, Dimitri Marinovski, Šime Mardešić, Aranka Hećan-Bodrič, Franja Knebl, Dušan Baltić, Vladan Cvejić, Irena Davosir-Matanović, Evgenije Marijašec, Svetozar Drakulić, Jelena Ječmenica, Mirko Hadnađev, Vojislaav Kuculović, Vera Berdović, Vera Kovač-Vitkai, Miodrag Milanović i mnogi drugi.
Za visoke umetničke rezultate koje je Opera godinama postizala zaslužni su i dirigenti: Vojislav Ilić, Dušan Babić, Davorin Županić, Milan Asić, Predrag Milošević, Gaetano Čila, Mladen Jagušt, Lazar Buta, Dušan Miladinović, Marijan Fajdiga, Vladimir Topolković, Eugen Gvozdanović, Angel Šurev, Imre Toplak, Jon Janku, Miodrag Janoski, Ljubiša Lazarević, Dušan Mihajlović, Vesna Kesić-Krsmanović, Željka Milanović i mnogi drugi.
U ovom periodu stalni reditelji u Operi bili su: Dragica Damjanović-Cehetmajer, Mario Marinc, Emil frelih, Serž Vafijadis, Dejan Miladinović, Oktav Enigaresku, ali dramski reditelji: Jovan Konjović, Jovan Putnik, Milenko Šuvaković i Mihailo Vasiljević.
Repertoar Opere obuhata najznačajnije operska i operetska dela svetskih i domaćih muzičkih autora. Na sceni Opere Srpskog narodnog pozorišta gostovali su istaknuti operski solisti iz najpoznatijih operskih kuća: moskovskog Boljšoj teatra, milanske Skale, njujorškke Metropoliten opere, bečke Državne opere, pariske Komične opere, i opera u Kijevu, Atini, Pragu, Bukureštu, Sofiji, Temišvaru, Segedinu, Klužu i druge. Takođe, većina solista Opere Srpskog narodnog pozorišta redovno je gostovala na jugoslovenskim scenama, kao i na inostranim. Do 1991. Opera je gostovala na svim jugoslovenskim pozorišnim scenama, kao i u inostranstvu: Italiji, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Egiptu, a dugi niz godinastalno razmenjivala gostovanja sa Operom u Segedinu i Temišvaru.
HOR – Nesumnjiv je dugogodišnji visoki umetnički kvalitet Hora Srpskog narodnog pozorišta. Datum osnivanja Hora smatra se 16. novembra 1947, dan kada je izvedena prva premijera, Travijata, posle obnavljanja Opere. Tadašnji Hor je bio u honorarnom angažmanu i tek od sezone 1948/49. Opera ima svoj stalan Hor. Od svojih početaka Hor je sa Orkestrom bio jedan od najpouzanijih stubova Opere Srpskog narodnog pozorišta. Visoke kriterijume u horskom pevanju postavio je još prvi dirigent Vojislav Ilić, a svoj doprinos u održavanju i unepređivanju dali su i ostali dirigenti i korepetitori: Milutin Ružić, Ladislav Perldik, Vladimir Topolković, Mira Gligić, Ljiljana Krdžalić, Angelina Stefanović, Viktor Šafranek, Berislav Skenderović, Boris Černogubov, Eugen Gvozdanović, Juraj Felik, Vesna Kesić-Krsmanović, Natalija Mihajlovna-Arefjeva i dr. Od 1980. do 1989. na inicijativu članova Hora i dirigenta Juraja Ferika delovao je Kamerni hor muzičkog centra Vojvodine sa ciljem da predstavi dela vokalno-instrumentalne muzikeraznih epoha, od vokalne polifonije XVI veka, preko barokne, do savremene jugoslovenske vokalne muzike.
Od 1996. deo članova Hora Opere koji su se ogledali na polju duhovne muzike okupili su se u Muškom kamernom horu i osvojili publiku bogatom koncertnom aktivnošću. Na njihovom repertoaru su liturgije, prvenstveno domaćih autora, pa je posebno značajno prvo izvođenje Liturgije Josifa Marinkovića. Takođe izvode: Božanstvenu liturgiju Frančeska Sinika (1840), Liturgiju Roberta Tolingera (1885), Liturgiju Vladimira Boberiđa (1908)... Značajni nastupi su u: Rekvijumu Mocarta, Rekvijumu Vedijev, Karmini burani Orfa, Četiri godišnja doba Hajdna, Veziljama slobode Vukdragovića, Jami Hercigonje, Vojvodini Bručija i dr.
Od 2002. deluje i Ženski kamerni hor pod rukovođstvom Vesne Kesić-Krsmanović. Na repertoaru su dela najvećih svetskih i domaćih autora horske muzike: Laso, Palestrina, Albinoni, Kodalj, Mocart, Pergolezi..., a najveće domete postigli su u izvođenju Božanstvene liturgije Sv. Jovana Zlatoustog (Stevana Mokranjca, Arkadija Dubenskog, Marka Tajčevića9 2003. godine.
ORKESTAR – Pozorište je septembra 1945. angažovalo muzičare Zoru Dušanović, violinistkinju, i Lajoša Kesegija, oboistu, što je početak formiranja pozorišnog orkestra. U narednim godinama Pozorište je nastavilo da prima nove muzičare, tako da je osnivanjem Opere 1947. Pozorište imalo formiran Orkestar koji je do sezone 1948/49. bio honoraran. Od tada pa do danas Orkestar čini jedan od glavnih oslonaca svakog operskog izvođenja. Od samog osnicanja visok kvalitet umetničkog rada održava se stalnim stručnim usavršavanjem u vidu učestvovanja u drugim umetničkim ansamblima i ustanovama: Novosadska filharmonija, razni orkestri Radio-Novog Sada, Novosadski kamerni orkestar, Muzikča škola “Isidor Bajić”, kasnije i Muzičkom akademijom.
Anasambl Opere Srpskog narodnog pozorišta i danas ima vrhunske soliste, pevače i muzičare koji izvode dela internacionalnog i nacionalnog operskog nasleđa, operete, mjuzikle, horsku muziku i bogatu orkestarsku produkciju.
Na osnovu dostupne građe i literature tekst sastavila Milena Leskovac
